Industry 5.0 — zašto se čovjek vraća u središte

Kad Europska komisija napiše da svrha industrije nije samo produktivnost, to nije sentimentalnost nego politika. Pitanje se mijenja iz „koliko ljudi možemo zamijeniti" u „kako podijeliti posao".

Serijal Čovjek i inteligentni strojevi · 05/10

Radnik na montaži, dvadeset godina staža, dobio je novog kolegu: suradnički robot koji drži teški sklop dok on zavrće vijke. Prvi tjedan mrzi ga. Drugi tjedan primijeti da ga leđa manje bole. Treći tjedan robot stane usred takta jer je netko prošao preblizu, i radnik prvi put shvati da je stroj projektiran tako da se boji njega, a ne on stroja. Četvrti tjedan pita može li robot držati i drugi sklop.

To je Industry 5.0 u malom. Ne zvuči revolucionarno — i to je poanta.

Odakle broj 5.0

Industry 4.0 nastala je 2011. u Njemačkoj kao program: umrežena, digitalna, samooptimizirajuća proizvodnja. Deset godina kasnije Europska komisija objavila je dokument Industry 5.0: Towards a sustainable, human-centric and resilient European industry i u njemu jednu neugodnu misao: tehnologija koja samo povećava produktivnost nije dovoljna. Industriji su potrebna tri dodatna kriterija: usmjerenost na čovjeka, održivost i otpornost.[1]

Važno je što Industry 5.0 nije. Nije nova tehnologija — nema novog protokola, senzora ni robota. Nije ni odbacivanje Industry 4.0. Riječ je o promjeni pitanja: umjesto „što tehnologija može”, pita se „čemu služi”. Cinik će reći da je to europski marketinški okvir. Pragmatik će reći da je to isti okvir koji je 2020. pokazao zašto tvornice bez otpornosti stanu kad stane jedan dobavljač iz Azije. Oboje imaju dio istine.

Suradnički robot nije automatski siguran robot

Kobot je simbol Industry 5.0, i oko njega postoji najopasniji nesporazum u suvremenoj automatizaciji. Prodavač će reći da je kobot „siguran za rad uz ljude”. To nije laž, ali nije ni istina. Robot je siguran onoliko koliko je sigurna cijela primjena: alat na prirubnici, predmet koji nosi, brzina, sila, radni prostor, ponašanje operatera.

Isti kobot koji bezopasno drži plastični sklop postaje opasan kad mu se na prirubnicu stavi nož za rezanje folije. Kobot koji se zaustavlja pri dodiru ne pomaže ako je predmet koji nosi težak dvadeset kilograma i pada operateru na nogu. Tehnička specifikacija ISO/TS 15066 daje granice sile i tlaka po dijelovima tijela — ali te granice vrijede za dodir, ne za ono što robot drži.[2]

Procjena rizika ostaje obvezna, za svaki kobot, u svakoj primjeni. Tko je preskoči jer je „robot siguran”, nije kupio sigurnost nego riječ.

Zašto se roboti uvode — stvarno

Javna rasprava o robotima i radu vodi se kao da tvrtke uvode robote da bi otpustile ljude. Podaci govore drukčije. Najveći pokretač automatizacije u 2026. nije želja za zamjenom nego nedostatak radnika: u SAD-u više od 600.000 nepopunjenih radnih mjesta u proizvodnji, u Europi slično, u Hrvatskoj svaki vlasnik pogona zna kako izgleda oglas za CNC operatera koji stoji tri mjeseca.[3] Tržišta koja najbrže uvode robote — Koreja, Singapur, Njemačka — nisu tržišta s najvećom nezaposlenošću nego s najvećim manjkom ljudi.

Kobotovi u to ulaze kao alat za zadatke koje nitko ne želi: monotono, ponavljajuće, teško, opasno. Cijena je pala — ulazni modeli počinju od otprilike 25.000 dolara, s povratom ulaganja ispod 18 mjeseci u dobro odabranim primjenama.[3] Za pogon od trideset ljudi to je prvi put da automatizacija ne znači kredit na deset godina.

Istodobno, 2026. je dala prvi jasan znak da rasprava nije gotova: prvi dokumentirani štrajk radnika zbog uvođenja humanoidnih robota zabilježen je u Hyundaijevim pogonima.[4] Radnici nisu štrajkali protiv kobota koji im drži sklop. Štrajkali su protiv robota koji izgleda kao oni, hoda kao oni i uvodi se bez njihova pitanja. Industry 5.0 nije samo tehnički okvir; to je i odgovor na ovu razliku.

Kako se stvarno dijeli posao

Najkorisniji alat Industry 5.0 nije robot nego jednostavna tablica. Za svaki zadatak na radnom mjestu postavljaju se četiri pitanja: je li opasan, je li monoton, traži li preciznost koju čovjek ne može ponoviti, i traži li prosudbu koju stroj ne može donijeti. Prva tri idu stroju. Četvrto ostaje čovjeku — zajedno s odgovornošću, mogućnošću intervencije i pravom da kaže „ovo ne valja”.

Primjer iz suradničke stanice za montažu:

• Robot: donosi sklop iz spremnika, drži ga u položaju, okreće, vraća gotov komad. Ponavlja to s točnošću od desetinke milimetra osam sati bez umora.
• Čovjek: zavrće, provjerava, osjeti da nešto „ne sjeda”, odlučuje je li komad dobar, zaustavlja stanicu.
• Zajedno: čovjek uči robot novi položaj vođenjem ruke, bez programiranja. Robot uči kad je čovjek preblizu i uspori.

Kriterij uspjeha nije samo takt. Mjeri se i koliko se radnik umara, koliko odluka donosi sam, koliko brzo može zaustaviti stanicu i koliko mu treba da nauči novi proizvod. To su brojke koje u Industry 4.0 nisu postojale.

Što je otvoreno

Industry 5.0 ima jedan ozbiljan problem: usmjerenost na čovjeka teško se mjeri. Produktivnost se mjeri komadima. Dostojanstvo rada nema jedinicu. Tvrtke koje se zaklinju u Industry 5.0 lako ga svode na plakat u kantini, jer plakat ne košta.

Postoji i napetost s humanoidima. Kobot stavlja čovjeka u središte; humanoid ga oblikom zamjenjuje. Obje tehnologije prodaju se pod istom zastavom „robot koji radi uz ljude”, a vuku u suprotnim smjerovima. Hyundaijev štrajk je prvi, ne posljednji znak te napetosti.

Što to znači za pogon — i za učionicu

Vlasniku pogona Industry 5.0 nudi jednostavan test za svaku investiciju: hoće li nakon nje moji ljudi imati više ili manje mogućnosti da odluče, interveniraju i uče? Ako je odgovor „manje”, to može biti dobra investicija u produktivnost, ali nije Industry 5.0, i vrijedi to znati prije nego što se to napiše u prijavu za EU fondove.

Studentu je ovo prvi predmet koji nije samo tehnički. Projektirati suradničku stanicu znači znati normu, silu, brzinu i senzore — i znati pitati radnika što mu treba. Inženjer koji zna samo prvo napravit će sigurnu stanicu koju nitko ne želi koristiti.

Tri pitanja za vas

1. Uzmite jedan konkretan posao iz svog okruženja i podijelite ga na dio za robota i dio za čovjeka. Koji ste kriterij koristili — i bi li se radnik složio?
2. Zaliha koja stoji u skladištu smanjuje učinkovitost, ali povećava otpornost. Koliko učinkovitosti biste žrtvovali za otpornost? Tko to u vašoj tvrtki odlučuje?
3. Ako robot preuzme opasan zadatak, a radnik ostane bez posla — je li to uspjeh ili neuspjeh Industry 5.0? Ovisi li odgovor o tome što se s radnikom dogodi dalje?

Literatura i izvori

1. Europska komisija. Industry 5.0: Towards a sustainable, human-centric and resilient European industry. 2021.
2. ISO/TS 15066:2016, Robots and robotic devices — Collaborative robots. Međunarodna organizacija za normizaciju.
3. Industrial Robot Installations: IFR Robotics Stats 2026 — sažetak IFR i tržišnih podataka. Lipanj 2026.
4. HumanoidApplications. Humanoid Robot Deployment Report, srpanj 2026.
5. International Federation of Robotics. Top 5 Global Robotics Trends 2026. Siječanj 2026.

© ForTroniQ d.o.o. — Sva prava pridržana