Jesmo li već kiborzi

Paraliziran čovjek igra šah mislima. Tri tvrtke natječu se čiji će implantat prvi dobiti dozvolu. Ni jedan je još nema. Gdje prestaje pomagalo koje vraća funkciju i počinje nadogradnja koja je stvara?

Serijal Čovjek i inteligentni strojevi · 07/10

Vaš djed ima pacemaker. Vaša teta kohlearni implantat. Vaš kolega inzulinsku pumpu koja mu sama dozira. Vi imate telefon koji znate napamet manje od svojeg PIN-a, a bez kojeg se ne sjećate kako se dolazi do zubara. Nitko od vas ne misli da je kiborg. A svi ste na istoj ljestvici, samo na različitim prečkama.

Riječ kiborg — kibernetički organizam — skovali su 1960. Manfred Clynes i Nathan Kline za astronauta čije bi tijelo tehnologija prilagodila svemiru. Danas je riječ zvučala kao znanstvena fantastika, a opisuje ambulantu.

Ljestvica od sedam prečki

Povezanost čovjeka i tehnologije nije prekidač nego kontinuum. Korisno ga je gledati kao sedam prečki:

1. Vanjski alat. Kalkulator, olovka. Uzmete, koristite, odložite.
2. Stalno dostupni osobni uređaj. Telefon. Nikad ga ne odlažete; dio vašeg pamćenja živi u njemu.
3. Nosivi uređaj koji mjeri tijelo. Sat koji broji otkucaje, prsten koji mjeri san.
4. Pomagalo koje aktivno surađuje s tijelom. Egzoskelet u rehabilitaciji, pametna proteza.
5. Implantat koji nadomješta ili regulira funkciju. Pacemaker, kohlearni implantat, inzulinska pumpa.
6. Sučelje koje izravno razmjenjuje signale sa živčanim sustavom. Moždani implantat, stimulator za Parkinsonovu bolest.
7. Tehnologija čiji je cilj proširiti sposobnost iznad ljudskog raspona. Ovdje, zasad, gotovo ništa nije stvarno.

Prve tri prečke imaju gotovo svi. Četvrtu i petu milijuni. Šestu — nekoliko tisuća ljudi na svijetu, gotovo svi u kliničkim studijama. Sedma je prazna, i to je važnije od svih naslova o njoj.

Tri tvrtke, tri kompromisa

U siječnju 2024. Noland Arbaugh, paraliziran od vrata naniže, dobio je Neuralinkov implantat. Nekoliko tjedana kasnije igrao je šah mislima; nekoliko mjeseci kasnije prenosio je uživo na društvenim mrežama život s čipom u motoričkoj kori. Taj trenutak učinio je za moždana sučelja ono što je AlphaGo 2016. učinio za umjetnu inteligenciju: pretvorio je istraživačko područje u nešto što javnost razumije kao stvarno.[1]

Dvije godine kasnije, polje ima tri ozbiljna pristupa, i svaki je drukčija inženjerska oklada.

Neuralink ugrađuje 1.024 elektrode na tankim nitima izravno u motoričku koru, pomoću kirurškog robota. Do početka 2026. u studiji PRIME bilo je dvadesetak sudionika u SAD-u, Velikoj Britaniji, Kanadi i Emiratima, s tisućama sati kućne uporabe za upravljanje pokazivačem i tipkovnicom.[2] Poznat je i problem: niti se s vremenom povlače iz tkiva i signal slabi; druga generacija uređaja to pokušava riješiti.[3]

Synchron ne otvara lubanju. Njihov Stentrode uvodi se kroz vratnu venu i smješta u krvnu žilu uz motoričku koru; elektrode čitaju signal kroz stijenku žile. Studija COMMAND na šest pacijenata završila je bez ijedne ozbiljne nuspojave i sa sto posto uspješnih ugradnji.[4] Cijena je slabiji signal — dovoljan za klik i odabir, ne za tipkanje brzinom govora.

Precision Neuroscience polaže tanki niz od 1.024 elektrode na površinu mozga kroz mali rez, bez probijanja tkiva, i prijavio je ono što bi mogla biti prva prijava za punu dozvolu.[3]

I jedna činjenica koju naslovi redovito izostavljaju: akademski konzorcij BrainGate provodi kliničke studije moždanih implantata od 2004. — dvadeset godina prije Neuralinka. Novost nije ideja. Novost su tempo, kapital i publika.[5]

Nijedan trajno ugrađeni moždani implantat za obnovu pokreta ili govora još nema punu regulatornu dozvolu za tržište. Sve što čitate o njima su kliničke studije. Razlika između studije i proizvoda nije formalnost; to je razlika između deset pacijenata pod nadzorom i deset tisuća bez njega.

Obnova ili nadogradnja

Medicina polazi od obnove izgubljene funkcije: vratiti sluh, vratiti pokret, vratiti govor. Transhumanistička ideja ide korak dalje, prema nadogradnji: bolje pamćenje, novi osjet, snaga iznad ljudske. Granica zvuči jasno, a nije.

Naočale ispravljaju vid — obnova. Uređaj noćnog vida daje sposobnost koju čovjek nema — nadogradnja. Egzoskelet vraća pacijentu hod — obnova. Isti egzoskelet zdravom radniku u skladištu udvostručuje nosivost — nadogradnja. Kohlearni implantat vraća sluh; ali može, u načelu, primati i signal koji uho nikad ne bi čulo. Ista tehnička platforma, različit cilj, različita etika.

Ta siva zona važna je za inženjera jer u njoj projektira. Tko projektira egzoskelet za rehabilitaciju, projektira i alat koji će netko drugi ponuditi zdravim radnicima.

Pitanja koja klasični stroj nema

Kiborgizirani sustav otvara pitanja koja nijedan stroj u hali nikad nije otvorio.

• Tko održava implantat kad proizvođač propadne ili prestane s podrškom? Već je bilo slučajeva pacijenata s implantatima tvrtki koje više ne postoje.
• Može li se uređaj u tijelu sigurno ažurirati? Što ako ažuriranje ne uspije?
• Tko posjeduje podatke nastale u mozgu? Pojam mentalne privatnosti tek ulazi u pravo, a podaci već nastaju.[3]
• Kako se sprječava neovlašten pristup? Pacemakeri su već pokazali da su ranjivi.
• Smije li poslodavac zahtijevati nosivi uređaj koji mjeri umor? A ponuditi ga „dobrovoljno”, uz bonus?
• Hoće li nadogradnja ostati formalno dobrovoljna, a praktično nužna za zapošljavanje?

Nijedno od ovih pitanja nije futurističko. Pacemaker, kohlearni implantat i nosivi senzor umora već ih postavljaju danas — samo ih nitko ne postavlja naglas.

Što to znači za pogon — i za učionicu

Pogon će prije sresti šestu prečku nego što misli, ali ne kroz moždani implantat: kroz egzoskelet i nosive senzore. Pravilo koje vrijedi: uređaj koji prikuplja podatke o tijelu radnika prikuplja samo ono što je potrebno, s jasnom svrhom, ograničenim pristupom i rokom brisanja. I nikad nije uvjet za posao, čak ni prešutno.

Studentu mehatronike moždana sučelja su najbolji primjer za lekciju iz prvog nastavka: razlika između demonstracije, kliničke studije i proizvoda. Tko tu razliku vidi, čita vijesti o Neuralinku drukčije — i projektira nosive sustave s pitanjima koja mu nitko nije postavio na predmetu.

Tri pitanja za vas

1. Na kojoj ste prečki ljestvice? Jeste li kiborg s pametnim satom? Sa slušnim aparatom? Gdje povlačite crtu — i zašto baš tamo?
2. Da morate birati: sigurniji implantat sa slabijim signalom ili precizniji s većim rizikom? Tko bi to trebao odlučiti umjesto pacijenta koji ne može govoriti?
3. Smije li poslodavac ikad tražiti nosivi uređaj koji mjeri umor? A ako ga radnici sami traže jer smanjuje ozljede?

Literatura i izvori

1. PDP Spectra. Brain-Computer Interfaces in 2026: Neuralink, Synchron, and the Patient Pathway. Svibanj 2026.
2. Beyond Tomorrow. Brain computer interface clinical trials accelerate in 2026. Lipanj 2026.
3. NextWaves Insight. BCI Clinical Trials 2026: Neuralink, Synchron, Precision. Travanj 2026.
4. Synchron. Positive Results from U.S. COMMAND Study of Endovascular Brain-Computer Interface. Rujan 2024.
5. Brain-Computer Interfaces 2026: Neuralink, Synchron & the ones that were here first. Travanj 2026.

© ForTroniQ d.o.o. — Sva prava pridržana