Poslušaj članak

0:007:14

Sada svira: Uvod: petnaestogodišnjakinja iz Sydneyja

Audio verzija članka na engleskom jeziku, dva glasa, 7:14 minuta. Glasovi su računalno generirani; tekst ispod služi kao hrvatski transkript.

Australija je zabranila društvene mreže mlađima od 16. Osam mjeseci kasnije, više od osam od deset i dalje ih koristi. Sad ista vlada predlaže nešto zanimljivije od zabrane — pravo da isključite algoritam.

Serijal Čovjek i inteligentni strojevi · 09/10

Petnaestogodišnjakinja iz Sydneyja, srpanj 2026. Zakon kaže da nema račun na Instagramu. Ima ga. Kao i osam od deset njezinih vršnjaka. Sjedi na klupi i lista, a algoritam joj nakon svakog pokreta prstom pokazuje nešto što je izabrano za nju, na temelju svega što je do tada gledala — i svega što su gledali ljudi slični njoj.

To je najveći sociološki eksperiment koji se trenutno provodi na svijetu, i nitko ga nije tako nazvao. Australija je 10. prosinca 2025. postala prva zemlja koja je zabranila društvene mreže mlađima od 16 godina. U kolovozu 2026. regulator eSafety objavio je da više od osam od deset mlađih od 16 i dalje koristi mreže.[1] Zabrana nije uspjela. Ali priča tek počinje.

Društvo kao sustav obrade informacija

Pojam kulturnog organizma polazi od metafore: pojedinci nisu izolirane jedinice nego elementi veće cjeline koja prenosi informacije i koordinira ponašanje. Jezik, zakoni, institucije, obrazovanje, tržište, mediji, običaji. Društvo nije doslovno biološki organizam, ali metafora pomaže uočiti povratne veze: ljudi oblikuju institucije, a institucije zatim oblikuju ljude.

Digitalne platforme toj vezi dodaju nešto što nikad prije nije postojalo. Novine su isti tekst slale milijunu ljudi. Televizija isti program. Platforma svakom korisniku pokazuje drukčiji sadržaj, u drukčije vrijeme, na temelju njegova prethodnog ponašanja. Od masovne komunikacije prešlo se na personalizirano upravljanje pažnjom — i to na razini koja bi prije trideset godina bila tehnički nemoguća, a prije dvadeset preskupa.

Što je povratna petlja?

Pojam iz regulacijske tehnike: izlaz sustava vraća se na ulaz i utječe na sljedeći izlaz. Termostat mjeri temperaturu, uključuje grijanje, mjeri opet. Kod platformi petlja izgleda ovako: korisnik odabere sadržaj, platforma zabilježi odabir, algoritam prilagodi sljedeću ponudu, nova ponuda mijenja budući odabir korisnika. Za inženjera je važno jedno: petlja s pojačanjem većim od jedan ne stabilizira se nego bježi. Sadržaj koji izaziva reakciju dobiva više prikaza, više prikaza daje više reakcija. Nitko to nije projektirao. Dogodilo se.

Ne treba zlonamjerni upravljač

Najvažnija inženjerska lekcija iz cijele priče o algoritmima glasi: sustav će optimirati ono što mjerimo, a ne ono što smo stvarno željeli. Ako je cilj sustava povećati angažman — vrijeme na platformi, broj klikova — prednost će dobiti sadržaj koji izaziva snažnu reakciju, ne sadržaj koji je najtočniji ili najkorisniji. Bijes se dijeli više od nijansi. Strah zadržava dulje od utjehe.

Za to nije potreban zlonamjerni upravljač. Dovoljna je pogrešno postavljena funkcija cilja. To je isti problem kao kod kamere za kontrolu kvalitete iz prvog nastavka, samo što je „proizvod” ovdje ljudska pažnja, a „lažno prihvaćanje” je tinejdžer koji u dva ujutro gleda četrdeseti video o istoj temi.

Europska komisija u 2026. preliminarno je utvrdila da su Facebook, Instagram i TikTok ovisnički dizajnirani: beskonačno listanje, automatska reprodukcija, obavijesti i visoko personalizirani sustav preporuka. Tvrtke se žale.[2] Neovisno o ishodu, važno je što je regulator prvi put opisao mehanizam — ne sadržaj, nego petlju.

Zabrane i ono što dolazi poslije

Nakon Australije, do početka 2026. trinaest zemalja EU-a najavilo je slične dobne zabrane, Francuska od rujna 2026. Estonija se protivi i traži regulaciju umjesto zabrane.[2] U SAD-u se ista rasprava vodi na sudovima: Meta se suočava s tisućama tužbi zbog ovisnosti tinejdžera.[3]

A u rujnu 2026. australska je vlada predložila nešto što inženjer prepoznaje odmah. Prijedlog zakona Digital Duty of Care obvezao bi platforme da svakom korisniku ponude isključenje algoritamske ponude: umjesto onoga što algoritam bira, samo objave ljudi koje korisnik prati, kronološki. Platforma bi svakog korisnika morala o toj mogućnosti obavijestiti, pod prijetnjom kazne do 109 milijuna australskih dolara.[3]

To nije zabrana sadržaja. To je pravo da se prekine povratna petlja. U pojmovima regulacijske tehnike: korisnik dobiva prekidač kojim sustav iz zatvorene petlje prebacuje u otvorenu. Hoće li ga koristiti — drugo je pitanje. Ali prvi put ga netko nudi.

Razlika između preporuke i upravljanja nije u tehnologiji nego u mogućnosti izbora. Navigacija preporučuje put; možete skrenuti. Ako korisnik ne može razumjeti, odbiti ili promijeniti preporuku, sustav više ne preporučuje. Upravlja.

Što je funkcija cilja?

U strojnom učenju: matematički izraz koji sustav pokušava maksimizirati ili minimizirati. Kod kamere za kvalitetu — broj točno klasificiranih komada. Kod platforme — najčešće vrijeme provedeno u aplikaciji ili broj interakcija. Sve što sustav radi proizlazi iz te jedne formule. Zato se rasprava o algoritmima ne bi trebala voditi o „zlim algoritmima” nego o jednom pitanju: što piše u funkciji cilja, tko ju je napisao i može li je korisnik vidjeti.

Neugodna pitanja za obje strane

Onima koji traže zabrane: zabrana koju 80 % ciljane skupine zaobilazi nije zaštita nego izjava. Ako je cilj bio da tinejdžeri manje koriste mreže, nije postignut. Ako je cilj bio da se roditelji osjećaju bolje — možda jest, i to je drukčiji cilj.

Onima koji brane platforme: „korisnik može uvijek otići” nije odgovor kad je sustav projektiran, mjeren i optimiran upravo tako da ne ode. Argument slobodnog izbora pretpostavlja izbor koji nije pod utjecajem petlje koju branite.

Onima koji kažu „to su samo mladi”: isti sustav preporuka oblikuje što stariji čitaju o zdravlju, politici i susjedima. Razlika je samo u tome što tinejdžeri imaju zakon o kojem se raspravlja, a odrasli nemaju.

Što to znači za pogon — i za učionicu

Pogon nema Instagram, ali ima preporučne sustave: prediktivno održavanje koje „predlaže” intervenciju, planer koji „predlaže” redoslijed, sustav za nabavu koji „predlaže” dobavljača. Isto pitanje vrijedi: može li operater razumjeti, odbiti i promijeniti preporuku? Ako ne može — jer nema vremena, jer ne razumije obrazloženje, jer je odbijanje administrativno skuplje od prihvaćanja — sustav upravlja, a da to nitko nije odlučio.

Studentu je ovo najbolji uvod u odgovorno projektiranje. Tko projektira sustav preporuka, piše funkciju cilja. Ta formula određuje što će milijun ljudi vidjeti. Inženjer koji je napiše bez da se zapita što zapravo optimira, nije neutralan; samo je odsutan.

Tri pitanja za vas

  1. Biste li isključili algoritam da možete? Što mislite da biste izgubili — a što dobili? Jeste li sigurni?
  2. Je li zabrana koju većina zaobilazi ipak korisna? Za koga — i koji je njezin stvarni cilj?
  3. Gdje u vašem poslu ili studiju postoji sustav koji „preporučuje”, a zapravo odlučuje jer nitko nema vremena reći ne?

Literatura i izvori

  1. Al Jazeera. Australia’s under-16 social media ban failing, study shows. Kolovoz 2026.
  2. The Irish Times. Australia’s ban on social media for under-16s has jolted EU into belated action. Srpanj 2026.
  3. Gizmodo. Australians Could Soon Opt Out of Social Media Algorithms Altogether. Rujan 2026.
  4. Sidley Austin. Children’s Privacy in 2026: From Australia’s Under-16 Social Media Ban to a Shift Beyond Notice-and-Consent. Veljača 2026.
  5. Wiener N. Cybernetics: or Control and Communication in the Animal and the Machine. MIT Press, 1948. — izvor pojma povratne veze primijenjenog na društvo.

© ForTroniQ d.o.o. — Sva prava pridržana

Web koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica.
Korištenjem ove web stranice vi se slažete s pravilima njihove uporabe.